OPCE
NAPOMENE O NOSNJI U RAMI
Stanovnistvo Prozorskog kraja dijeli se na
katolike i muslimane, i ta razlika se ogleda
narocito u nosnji, narocito zenskoj. Po kazivanju
staraca, u ranije vrijeme razlike u muskoj nosnji
obicnih seljaka katolika i muslimana bile su
neznatne. Muslimanke nisu nosile pocelica nego
jemenije, ali ni sve katolkinje nisu nosile pocelica.
Podvajanje je nastalo pred kraj Osmanske okupacije
i za vrijeme austro-ugarske uprave i tada su
pocele muslimanke u nekim selima kriti lice.
Nosnja prozorskih muslimana ima vise slicnosti sa
nosnjom muslimana u susjednim krajevima nego li što
je ima nosnja prozorskih katolika. Muslimanska
prozorska nosnja je gotovo ista kao i u Srednjoj
Bosni, a katolicka ima vise slicnosti sa nošnjom
katolika u Zapadnoj Bosni, mada se i od nje ostro
razlikuje. Znatna je razlika u nosnji već prema
susjednoj Zvirnjaci, gdje je nošnja slicna
sinjskoj.
Muslimani
u Prozoru, kao i begovi u Kopcicima i Dugama,
imali su muslimansku varosku (balkansku) nosnju od
cohe i atlasa; u varosi se već gotovo izgubila, a
nešto vise se drzala u spomenutim selima. I
nekolike katolicke obitelji, doseljene iz
Uskoplja, nose i danas (1931) staru katolicku varosku
nosnju.
Manjih
predjelnih razlika ima i u okviru same Rame. Tako
ima osjetnih razlika između Gornje i Donje Rame
(u Gornjoj Rami dugacak bijeli gunjac, u Donjoj
Rami kratka crna dzoka) a u Srednjoj Rami (Uzdol i
okolina) nošnja je slicna donjoramskoj. Drukciji
je i vez u Gornjoj i Donjoj Rami. Izuzetak u
Donjoj Rami cini selo Hudutsko, koje prima
hercegovacku nosnju, a i muškarci su odjeveni
gotovo vec "pod hercegovacku".
Odjeca
se izrađdjuje od domaceg prtenog platna, a gornji
haljeci od sukna. I platno i sukno je veoma grubo
i jednostavno.
Kudeljno
vlakno se vadi iz stabiljke pomocu
"stupe" koja ima četiri zlijeba. Kazu:
"nabijati konoplju".
Rad
oko vune je i u prozorskom kraju uglavnom zenski
posao. Osim u Doljanima, u ostalom dijelu Rame
muslimani muskarci, narocito cobani, pletu carape
i za to sami predu i vunu. Ali, muskarci ne predu
na preslicu nego vunu omotaju oko lijeve ruke i
desnom predu "na vito".
Svaka
kuca ima "stan" za tkanje, na kome se
tkaju platno i sukno. Platno tkaju od kudelje ili
kudelju potkivaju pamukom ili kucinom (otpadak, losija
vrsta konopljanog vlakna). Po većim kucama imaju
i dva stana.
"Struka"
(uzica) se plete od osam upredenih konaca a uz
pomoc preslice.
Praznicki
haljeci se ukrasavaju cohom i novcima. Ranije su
kupovali gotove samo fesove i kaise, a u novije
vrijeme i cipele. Glavne sirovine za izradu odjece
se dobivaju od ovaca.
U
vrijeme turske okupacije muslimani mjestani nisu
dopustali katolicima da nose odijelo od boljih
materijala i u svijetlim bojama i na taj nacin su
znatno utjecali na nosnju. Jedna predaja kaze:
"Kad je jedan katolik od Uzdola bio obukao
crveni dzemadan, umalo da ga Turci nisu
ubili."
Prozor
je poznat kao mjesto gdje se izradjuju cilimi.
Izradjuju ih muslimanske zene, i to u samom
Prozoru.
Kod
muslimanskih zena bilo je veza i svilom i zlatom.
Glavni ornamentalni motivi su vegetabilni i
metalno posuđe.
Od oko
1930. bilo je uvedeno da muslimanske i katolicke
djevojke idu uciti vesti kod muslimanskih zena u
Kopcicima. Banska je uprava davala posebni
materijal i otkupljivala izradjevine. Vezlo se i
po motivima sa strane.
Muskarci
su obicno tkali sarene podveze na tzv. "stancicu"
ili "malom stanu", tkackoj dasćici, ali
to rade i zene. Kroz rupice na stancicu ide modra
osnova, koja se potkiva crvenom. Rukom se promece
potka, prstom sablja, a stancic se dize gore i
dolje.
Katolicka
nosnja
1. Muska
nosnja
a)
U starije vrijeme – kao što je već
spomenuto, nekada su sukneni haljeci bili bijeli.
Oko
kape na glavi najprije su ljudi nosili bijele salove,
a poslije i crne, i po tome su se poznavali
Ramljaci u tursko vrijeme. Kažu, u Gornjoj Rami,
da je crvene šalove uveo stari Zane, kada je
dosao i poceo se baviti bojenjem. 1931. samo je jos
jedan starac u Rumbocima nosio crni sal. Na Uzdolu
prvi crveni sal nosio je Tomo Stojanovic, a
njegova zena prva je obukla curak. Kada je umro,
salom su ga pokrili i tako nosili na groblje.
Stariji
ljudi iz Rame su mi pričali kako je bilo u proslosti,
pa i sve do pred prvi svjetski rat, drvenih
opanaka. Opanak bi se izdubio od komada drveta. Na
sredini je bio prerezan da se može pregibati.
Opći
je bio običaj da se nose percini, duga kosa do
vrata. Nosili su ih i katolici i muslimani do pod
kraj 19. stoljeca. Starac Kudusic u Jaklicima
nosio je kiku do vrata i 1931. I Ante Topic iz D.
Vlasti nosio je (1932) percin: bio ga je obrijao
pa ga opet pustio, jer ga je boljela glava. I
Stipan Meter iz Podbora (star 60 godina) nosio ga
je (1932).
Ukoliko
je percin bio duzi, utoliko je to bila veca dika.
Pozadi je pravi percin pleten i spustan niz ledja.
Sprijeda je nosen rascesljan "mali percin".
Momku bi cesljala percin mati ili sestra, a ozenjenom
njegova zena.
Priča
se kako je pok. Stipo Zelenika (s Uzdola) davao
tri dukata da mu ne sijeku percin kad je dosao u
austrijsku vojsku, a neka žena
"risjanka" mu je nudila da joj proda perčin
za pet dukata, da ga uplete u svoju kosu. A on je
odsjeceni percin poslao kuci: nije htio da joj ga
proda, da ne bi ona njega, Stipana, mogla ucarati.
Prica se kako se opasno moglo "ucarati"
kosom. Kad je Austrija okupirala Bosnu (1878), pod
klanicom Pavla Zelenike našle su se tri pletenice
i u tijeku godine dana umrlo je iz kuce
jedanaestero, a ostalo samo troje celjadi.
Natjerali su ga bili da premjesti kucu,
ali ni to nije pomoglo. Sve se to pripisuje
utjecaju caranja.
Kod
katolika uopće nije bio običaj da se nosi brada.
Matan Samardzija s Uzdola bio se okladio za dukat
da će pustiti bradu i nosio ju je godinu dana.
Ante Ivanović s Ustirame bio je kod fratara.
Boljela ga je glava pa se zavjetovao i pustio
bradu na godinu dana. To su jedina dvojica
katolika u Rami za koje se zna da su nosili bradu.
Priča
se u D. Rami kako je Nikola Sindik iz Gnojnice kod
Mostara bio opsovao bradu nekom muslimanu i zato
bio kaznjen. Onda je i on za inat pustio bradu,
kada već brada ima toliku cast!
B)
Sadašnja nošnja –
Muskarci nose do tijela i ljeti i zimi "gace"
i "kosulju" od domaceg platna. Gace
se prave od jednostavnog konopljanog ili pamucnog
platna. Nogavice su im srazmjerno uske i dopiru do
sredine listova. Ranije su košulje pravljene samo
od cistog kudeljnog platna, a u novije vrijeme i
od miješanog. Ako je i osnova i potka od kudelje
("kudilje"), takvo platno se zove
"postav". (Još prostije platno naziva
se kucinom). "Melez" je platno u kog je
osnova od kudelje, a potka od pamuka.
"Uzvod" je platno u kog je osnova od
pomiješane kudelje i pamuka, a potka je od
pamuka. Ranije su kosulje imale dugačke i široke
rukave; u G. Rami na kosuljama nije bilo jaka, a
u D. Rami ih je bilo oduvijek. Sada se nose vecinom
kosulje sa pokupljenim rukavima, "na svrzace"
ali bez manseta.
"Ogrica"
(jaka) je uspravna i visoka 2-5 cm i po ivicama je
"kerana" ili je je po povrsini
"krizicana" (vez u obliku kriza).
"Misna kosulja", u kojoj se ide k misi,
ljepse je gradjena: rukavi su joj od uzvoda i
ukrasena je bobcima (zrnima) na prsima, oko
ogrice i oko rukava. Kosulja se uvijek uvlaci u
gace.
Ljeti
idu na rad samo u gacama i kosulji i opasani
pojasom ("pas"), a preko njega jos i koznim
"kaisem". Pojas je boje trule visnje.
Za pojas se obicno zadjene lula, kutija s
duhanom, nož i šibica. Ranije su po vunenom
pojasu nosili "bensilaj" (listove) kojeg
je zamijenio skromni kais. Rijetki su pojedinci
koji su nosili bensilaj u vrijeme mog boravka u
Rami. Pod utjecajem Hercegovaca, poslije prvog
svjetskog rata pocele su se nositi sarene
"kapice".
I
ljeti i zimi se jos nosi po gornjem tijelu a
preko košulje "anterija" ili "curdija".
Anterija se kroji od platna. Lice joj je od boljeg
platna, "meleza", a postavi se u
"potunom" amerikankom. Nema rukava.
Njeni su dijelovi: "ledja",
"poramenice" (otvori za ruke), i
"niz cidra" (prednji dijelovi). Optocena
je bijelim gajtanom. Kada se sasije, izradi se na
njoj ukras "cesma" ("cesmanje"):
navezu se malo ukrasi sprijeda bijelim i crvenim
koncem pomocu igle. "Misna anterija" se
razlikuje od obicne po tome sto je ljepse izradjena
i više ukrasena. Na anteriji ima vezenih krizica
i tocno na ledjima. Osobit ukras na anteriji su
"kite" od crvene predje, i to po tri sa
svake strane, a na ivici gdje se spajaju prednji i
zadnji dio anterije: jedna je odmah ispod otvora
za ruku, druga na sredini a treca na kraju te
ivice. Anterija
obicno pada preko pojasa, a zimi joj se donji
kraj mece pod pojas. Neki
nose zimi ispod anterije "dzemadan" od cohe ili sukna koji se kupuje gotov u ducanu.
Bez rukava je a na prsima se preklapa. Istog
kroja je kao anterija je i "curdija",
ali se kroji od sukna. Ima ih bijelih i crnih.
Bilo da je bijela bilo da je crna, optace se
crvenom "strukom" (predjom). Ljeti se
nosi prebacena preko jednog ramena, a navlaci se
samo u slucaju potrebe. Zimi se nosi redovno
preko anterije. Kao i anterije, tako i curdije
kroje i siju zene kod kuca. U G. Rami se nose
vise bijele, a u Donjoj Rami crne curdije. Klini
na curdiji u G. Rami mogu se presamititi na
prsima. (Curdija se u Fojnici zove dzoka).
Na
ponekom muskarcu se vidi crn cohani fermen.
Preko
curdije oblači se zimi "koparan", kako
ga zovu u Gornjoj, a "gunjac" kako ga
zovu u Donjoj Rami. I u G. i u D. Rami taj je
haljetak od crnog sukna u cetiri niti. Nekada je
koparan u G. Rami nosen dug do koljena, sada do
sredine stegana, a u D. Rami je znatno kraci:
samo do pod pojas. Haljetak ima rukave. Na
rukavima mogu biti "kite" od crvene predje,
i to na tri mjesta ili samo na kraju. U staro
vrijeme bilo je toga vise. Pesevi mu se ne
napinju na prsima. Gunjac u D. Rami se ukrasava
crvenim gajtanom, od kojeg se prave i ruze po
gunjcu.
Ni
ljeti se k misi ne ide u samim gacama, osim tko
ima lijepe gace, nego se obuku i "salvare",
koje se u D. Rami nose stalno, a ljeti po potrebi.
Salvare su "crne" (singave, prirodna
boja vune mrkih ovaca), od sukna u dvije niti.
Nogavice od salvara padaju po tozlucima. Po savu
s unutarnje strane nogavica i po donjoj ivici
nogavica vise bijele ili crvene i bijele kite od
predje. Po
donjem rubu nogavica provuceno je nekoliko redova
(najmanje dva) bijelog konca. To su
"kola". Ili, po ivicama salvara su
izvezeni bijeli krizici, uopste mnogi ornamenti
sa raznim kombinacijama krizeva. Dok u G. Rami
ljeti idu u gacama ili u singavim salvarama,
zimi nose bijele ili crne suknene caksire. Te caksire
su samo malo optocene crvenom "strukom"
(sirodom), koju takodjer same zene proizvode.
Nogavice su od koljena nadole sasvim uske. Caksire
imaju sa strana dva dzepa za ruke.
Ranije
su svitnjaci na krajevima bili kiceni, pa su ti
krajevi spustani sprijeda da se vide. Pojasom ce
se pokriti gornja ivica salvara odnosno caksira.
Na
noge se navlace najprije "corape na kovcaluk",
a na listove stavljaju "tozluci". Carape
su vunene i dopiru do sredine listova. Kod
katolika su carape vise bijele sa crnim sarama
(krizevi i sl.), dok su kod muslimana vecinom
takodjer bijele ali sa crvenim sarama bez krizeva.
Za izvodjenje sara na carapama kazu "klicat".
Zimi navlace preko carapa još i
"terluke" i "bozavce". Bozavci
su od crne vune i sezu do vise "koscice"
(canka na nozi), a terluci su kraci (isto sto
i priglavci u Srednjoj Bosni) i bijeli su sa
vezenim crvenim sarama. Bozavci mogu biti
"veliki" ili "mali" tj. kraci
(do clanaka) ili viši (do iznad clanaka). U
opanke se podlažu "obojci".
Tozluci
se prave od crnog sukna, optoceni crvenom
strukom. Vidjaju se i crveni tozluci. Nose se uz salvare. Maldji nose, u novije vrijeme, mjesto
tozluka crne carape do pod koljena. To su primili
od Hercegovaca.
Ranije
su nošeni obicno oputni opanci, a bilo je i
drvenih. Oputne opanke pravi sami sobom od koze
koju kupe ili sami pripreme kozu za to. U novije
vrijeme, u periodu izmedju dva svjetska rata, poceli
su se nositi i opanke od gume. Nose i
"kundure", grube polucipele, pa i duboke
cipele, vojnicke ili radnicke.
Na
glavi se nosi fes, i to je starija kapa. Mladji
nose samo fes, crven ili crn, vecinom crn. Ranije
su momci nosili ispod fesa bijelu nakeranu kapu.
Momci i sada nose na fesovima kite sa bobcima i
sl. Stariji omotaju oko fesa još i bijelu krpu
ili crveni šal. Kada je vrućina, onda samo
omotaju tu
"krpu" oko glave. Sale ne može svako
da kupi, pa nosi bijelu krpu. Kupovni crveni sal
zovu u G. Rami
"krmez". Ranije su bili crni salovi.
Dva su načina obavljanja sala: "u kolac",
kad se lijepo savije jedan uvijen red pa po njemu
drugi, i "na plose"; sal se previje po
dužini na četvero i onda obavije. Mnogi mladji
nose sada kackete, a nose se i šeširi. U Sovicima
i Doljanima nose i crne subare, a i po Rami, možda
pod utjecajem iz Hercegovine."
Zimi
se nosi i "kaban", krojena od sukna,
koje je pola od vune a pola od kostrijeti (i
valjano). Duga je do zemlje, široka, nema rukava.
Obično ima "kokuljicu", ali može i bez
nje. Većinom je "zelene"
(tamnosive) boje. Ima sprijeda proreze za
ruke. Sada već ni čobani nemaju kabanicu nego u
običnom odijelu idu i po kiši.
Zimi
svi nose vunene rukavice na kojima je samo palac
odvojen. Sarene podveze za cakšire tkaju zene
na male rucne stanove (tkacku dascicu).Mnogi
muskarci jos nose na kaisu "cantre"
u kojima su ranije noseni fiseci.
Kada
se ide kuda, hrana i druge stvari se nose u torbi.
Obicnim danom se nosi u Donjoj Rami vunena torba,
u kojoj preovladava crvena boja, a u G. Rami se
nosi torba "strunjavica" (od
kostrijeti). Kad se ide k misi ili u varos
Prozor, nosi se "sarpelj" ili "dzuzdan".
Sarpelj je kozna torba bez poklopca, cije se nosenje
napušta, a sve više se širi dzuzdan, kozna
torba sa poklopcem, saracki rad iz Visokog (a u
Srednjoj Bosni to zovu sarpelj). Prvi je Jozo
Glibo iz Kovaceva Polja ponio dzuzdan početkom
20. stoljeca, a sada (1931) ga ima gotovo svatko.
Dio
muske nosnje su i lule, koje se kupuju u
Imotskom. Po proizvodjacu ih zovu "djuzelke".
Mnogi ih i sada nose sa sobom, zadjenute za pojas
ili za ledja.
Kada
su u zalosti, muskarci ne nose kicene kosulje
i izvrcu gornje suknene haljetke.
Nema
stocica za sjedenje u crkvi kao u selima oko
samostana u Kraljevoj Sutjesci.
Muska
djeca nose iste dijelove odjela kao i odrasli samo
bez pojasa, ali se opasuju kaisem.
2.
Zenska nosnja
Zenska
odjeca u Gornjoj Rami je u potpunosti domaci
proizvod, a u D. Rami kupuju gotove jecerme od
terzija u varosi. Ima i drugih razlika. Po selima
Uzdolske zupe ta nosnja je mjesovita: ima
gornjoramskih i donjoramskih elemenata.
Kosulja
u Gornjoj Rami je toliko duga, da sasvim pokriva
gace, a u D. Rami su i same nogavice od gaca
spustene duze, te vire ispod kosulje. Donji dio
nogavica je saren, osobito u djevojaka; to su
"nameci".
Rukavi
na kosulji su siroki. "Ogrica" na kosulji
je visoka svega oko 1 cm i sva je isarana. Sapinje
se na puce ili sa "spiodom" (iglom s
velikom glavom). Kosulja u zena "krizicima
se" samo malo oko razreza a djevojke vezu i
"cesmaju" vise njedra. To cesmanje je
odnedavno."Krizicanje" je vez vunenim
koncem u boji na kosuljama i na gacama.
"Cesmanje" je bijeli vez po kosulji i po
platnenoj anteriji, i to samo na prsima, a ivice
se ukrasavaju keranjem. Od skora zenske kosulje
kod katolika imaju odozdo 20-30 cm siroke vezene
bordure.
Po
kosulji dodje
vunen "pregnjac" (G. Rama) ili
"prganj" (D. Rama) ili "pregac"
(Uzdol) s uzicama, koje sluze i mjesto pojasa, ali
se uzice vezuju tako da pregnjac bude 5-10 cm
ispod pojasa uzice. Pregnjac se tka od bijele
osnove i crvene potke, ali tako da se osnova ne
vidi. Dosta je sirok, ali u Donjoj Rami kraci i uzi
nego u Gornjoj. Razlikuju se "misni" i
"kucni pregnjac". "Misni ima "cenare",
a pruge u drugoj boji. Kad se ide k misi, onda niz
pregnjač vise dvije kozne "terkije", a
na kraju terkija su praljak, nozic i kljucic od
sanduka, a po njima su metalne "pule".
"Praljak" je gvozdeni siljak kojim se
prave rupe na opancima za oputu.
Neki
put zena stavlja pregacu pozadi: tako radi kad ima
menstruaciju, pa da se ne vidi kako joj je
isprljana košulja. To samo u Gornjoj Rami.
Za
razliku od zena, djevojke se opasaju pojasom s
pavtama i medju "sojke" (tkanice). Sojku
nosi i mlada zena. Pojas sa pavtama nosi i mlada
dok ne rodi prvo dijete.
Po
gornjem tijelu, a preko kosulje, ljeti zena nista
i ne oblaci kad je kod kuce. Kad ide k misi
stavlja bijelu ili crnu "curdiju" bez
rukava, od valjanog sukna. Curdija je duga do
ispod koljena. U ramenima je dosta siroka. Prvi
klini sprijeda dodju jedan preko drugog. Optocena
je crvenom "strukom", kod bogatijih i
strukom i crvenom cohom, slično kao u Dalmaciji.
Curdija se ukrašava jos i privjesima od cohe,
vezom u boji, sljokicama pa i "grlicama"
(novcima). Grlice nose samo mlade. Takve "gradjene"
curdije nose djevojke i mlade samo u G. Rami, a u
Donjoj Rami curdija nema ukrasa cohom.
U
Doljanima djevojke nose bijele curdije, a kad
djevojka ponese crnu curdiju, to je znak da je
spremna za udaju.
Zimi
zene u G. Rami nose po kosulji, a ispod curdije,
bijelu "aljinu" od sukna, koja je duza
od curdije i ima rukave. To je, kako kazu,
zimska "roba". Na rukavima sa vanjske
strane a na krajevima su kapci od istog sukna ili
od cohe. U Donjoj Rami nema haljine, ali ima
kratkih bijelih curdija, kojih nema u Gornjoj
Rami.
I
katolicke zene zimi, kad odlaze stoci dalje od
kuce, oblače muske salvare.
Zenske
carape su "klicani" ili "isklicani
corapi". Nose se bijele "pape" u
kojih je glic crven sa gustim ornamentima; po
sredini ima "biline", bijele pruge, a i
gornja ivica je bijela. Zimi zene nose samo kratke
bozavce, koji su jednaki kao i za muskarce.
Kosu
jednako splecu i djevojke i zene. Posto razdijele
kosu "usucu" je pa spletu u pletenice.
Uplecu svileni upletnjak. Kad se "burece"
djevojke spustaju pletenice niz ledja, a inace ih
zaviju oko glave.
Djevojcice
nose po kosi samo fes, a djevojka, kada se pocne
"zacurivati" i "bureciti" (od
oko 17 god.) i stavljati na sebe
"kitnju" (nakit), stavlja na glavu
najprije bijelu kapu, a po njoj crven fes, nizak a
sirok. Ispod bijele kape se prisije gajtan,
spleten od konjske dlake, tako da ispod fesa viri
taj gajtan i samo malo od bijele kape. Djevojka na
udaju nosi sprijeda na fesu prisiven srebrni novac
(tada pocinje nositi novac i na curdiji). Preko
fesa se stavlja "krpa", koja je sarena
(vezena). Stavlja se ovako: pošto se jedan kraj
presavije, taj kraci kraj se stavi na glavu tako
da bude ispod duzeg i onda se rogovi sa strane
prebace na teme. Krpe su jednake kod djevojaka i
mladih zena. U starijih zena je manje sara na
krpi, a u udovica su krpe sasvim bijele. Tako je u
G. Rami.
Svaka
djevojka i zena ispod brade ima
"pobrnjik", koji drzi kapu.
Djevojke
u D. Rami imaju nesto drugaciju nosnju na glavi.
One nose "djevojacku kapu"; fes na kom
su sprijeda dvije uspravne kite od perja. I ranije
i sada je perje paunovo, ali moze biti i kokosje i
purece perje obojeno u crveno.
Cim
se uda, zena ne nosi vise fes nego nosi "pocelicu"
po bijeloj kapi. Pocelica je od grubog platna i
siroka do jednog pedlja. Pošto se naveze,
presavije se po pola pa se sasiju ivice na onoj
strani koja će doći na potiljak. Ranije su se
vezle svilom, a pošto je svila skupa, vezu se i
rudom. Veze se samo onaj dio koji ce se vidjeti
ispod cembera, a cember se utvrdjuje iglama. Ako
je pocelica vezena rudom, zove se "rudenjaca".
"Zlataraca" je pocelica vezena zlatom. Sare
na pocelici su: "vodica" sredinom, a
ostalo "krizici", "cvitovi" i
"grane". Pocelica je u D. Rami nešto viša
nego u Gornjoj. Pocelica se namijesta ovako: uzme
se dio starog fesa na koji prisiju iznutra
"tukur" ili "tokur" ili
"koljut", oko dva prsta širok drveni
obruc. Pocelica se veze na tu kapu. Koja žena ima
dukata prisije ih po ivici kape tako da budu na čelu
ispod pocelice. Poćelica u Uzdolskoj zupi odnosno
kolut, je visoka (u Rami niska i zanijeta natrag).
Kad se stavi na glavu, odozgor se sve pokrije
krpom. Krpa koja se nosi kod kuce je bijela, a za
izlazak, kad se ide k misi, sarena. S krajeva joj
vise kitice. Krpa u G. Rami je domace tkanje
"u velike nite". U Uzdolskoj zupi
vidjaju se krpe kao gornjoramske, ali vecinom
potpuno bjiele domace ili kupovne. Žene u D. Rami
uvijek nose kupovnu bijelu maramu i zovu je "cember".
Velicine je oko 1x1 m. Ta krpa, odnosno cember, u
G. Rami pokriva samo ramena a u Donjoj Rami je
duza.
Pocelica
se vezuje ispod brade "pobrnjikom". U G.
Rami to je obican gajtan za radni dan, a kicen
gajtan kad se ide k misi. U Donjoj Rami je
pobrnjik sirok i sastoji se od nizova bobaka u
boji.
Sada
(1935) u Doljanima samo jedna djevojka, Delfa Matic,
izrađuje pocelice. Ona ih prodaje ili samo naplacuje
trud, ako musterija donese sav materijal.
Muslimanke
ne nose pocelice.
Udovice
u Gornjoj Rami nose potpuno bijelu krpu umjesto pocelice:
to je "udovicka kapa" ili "bijela
pocelica". A u D. Rami spustaju bijeli cember
tako da sasvim pokrije pocelicu. Nekada je krpa u
svih zena bila bijela ili sam vrlo malo ukrasa, a
sada u vecem dijelu prozorskog kraja bijele krpe
nose samo udovice (radnim danom i ostale zene). U
istocnom dijelu Rame udovice nose crvenu krpu.
Odnedavno se nose sarane kape.
Ornamenti
na krpi i uopce platnu su u ogromnoj vecini (i
95%) u boji trule visnje, kako u pogledu na broj
lica koja imaju sare u tim bojama, tako i u
pogledu na udio te boje u cjelokupnoj
ornamentalnoj povrsini. Ta boja dobiva se od
jasenove kore. Pored te boje javljaju se crvena i
zuta. 19. srpnja 1931. na Scitu, kod crkve, samo
je jedna zena imala vez u otvoreno-crvenoj boji.
Kod mladjih zena vez je narocito natrpan bojom
trule visnje, a kod zena srednjih godina ornamenti
su raznovrsniji, boje su vecinom geometrijski
("na kutije"). Rijetko se vide
stilizirane gradje. To je otuda što se sve radi
mehanički na razboju.
Djevojka
ne nosi prsten s kamenom nego jedino viticu
(jednostavnu burmu), a prsten s kamenom nosit ce
tek posto se uda i dobije ga od kuma, kad bude
dovedena u novu kucu.
Pored
iznijetih podataka o udovickoj nosnji, i zene u
zalosti uopce kad se "se poruse" ili kad
"ruse", nose izvracenu curdiju, kao sto
i muskarci izvrcu suknene haljetke.
U
G. Rami sam slušao da je bilo toga, ali poodavno,
da su katoličke žene nosile "zar" (veo
preko lica), kao i muslimanke.
Muslimanska
nosnja
1.
Muska nosnja
Nosnja
prozorskih muslimana veoma je slicna nosnji
muslimana u Visockoj Nahiji. Donje rublje kod obicnih
seljaka je od konopljanog platna, veoma grubo i
jednostavno.
Ranije
su svi nosili po kosulji "jecermu" bez
rukava, skrojenu od kupovnog cita. Preko donjeg
kraja jecerme dodje pojas. Preko jecerme se nosi
"fermen", koji ima gotovo svatko, a
netko nosi preko jecerme "dzemadan" od cohe.
U D. Rami se nosi vecinom fermen, a u Gornjoj
dzemadan. Sada mjesto jecerme vecina nosi gradjanski
prsluk. – Nekada su nosene i toke.
Zimi
se oblace jos povrh pomenutih haljetaka
"gunjac" ili "koparan", koji
je isti kao i u okolini Sarajeva i Visokog. Na
gunjcu je zelena "gradja" (ruze i drugi
ukrasi od zelenog gajtana). Nekada su i kod
muslimana bili bijeli koparani. Mjesto koparana
sada mnogi nose gradjanski prsluk.
I
muslimani nose singave salvare ili caksire, sve
istog kroja kao i u katolika. Caksire ispod
koljena se podvezuju "podvezama" (tkanim
na tkacku dascicu). Više se ne nose "sarvale"
i uz njih "tozluci". Ramske salvare se
razlikuju od salvara u Skopljaka po tome što je u
Skopljaka crvena optoka, a u Rami se salvare saraju
bijelim koncem. Tozluci u Gornjoj Rami su crni, a
u Donjoj crveni.
Opasuju
se vunenim pojasom, koji je u vecine zelen; u
ostalih crven.
U
Gornjoj Rami se nose bijele carape ("corape"
s kukcima, a u Donjoj carape "rudasi"
(vrta pletiva). Po carapama se nose bozavci.
Vecinom
se nose opanci "oputnjasi", koje seljaci
sami prave, i to rade muskarci. Bilo je i kod
muslimana za vrijeme I. svjetskog rata da se nose
opanci od orahova drveta, a po Neretvi treba da je
toga dosta bilo i 1933.
Nekada
su i muslimani nosili percine. Muharembeg Agic iz
Kopcica nosio je percin i 1931. Mladji nose na
glavi samo crveni fes, a starci obavljaju oko fesa
sarene salove.
Zimi
se nose rukavice kao i kod katolika. Putnici i cobani
nose zimi povrh ostale odjece "kaban"
kao i kod katolika.
2.
Zenska nosnja
Prvo
sto pada u oci kod muslimanskih zena na selima je
da se u mnogim selima ne kriju i da su slobodne u
kretanju i ophodjenju. Redovno kriju lice
muslimanke u Prozoru i begovskim selima Kopcicima
i Dugama, koje se inače ugledaju u svemu na život
muslimanki u vecim varosima. Kriju lice muslimanke
u selima Slatini, Ustirami, Lizopercima, Grevicima,
Toscanici, Ljubuncima, Herama i Kutima. Neke se
kriju, a neke ne kriju u Varvari, Ravnici,
Sovicima i Doljanima. Ne kriju se u selima
Parcanima, Kleku, Gorici, Donjim Visnjanima,
Lapsunju, Slimcu i Druzinovicima. Sakrivanje se
uvodilo pod uticajima iz varosi. Tako npr. u
Doljanima su se krile od ranije samo žene od Grcica
(koje su ogranak od Grcica u Prozoru), a poslije
prvog svjetskg rata pocele su se kriti i zene iz
drugih kuca. Tako isto i u Sovicima, gdje su se od
ranije krile samo zene Begica.
Karakteristican
haljetak muslimanskih zena
je dugacka kosulja, preko koje se opasuju sarenima
vunenim pojasom sa bademastim paftama ili se
opasuju obicnom uzicom. Preko ljeta zene nisu
nosile gace. Krajevi nogavica su sareni. Po
kosulji su nosile, prije nego sto je uslo u obicaj
nosenje dimija, "pregace", koje su bile
"crvene", kakve su i sada u katolickih zena.
Više nema pregaca.
Od
starine se nosi "jecerma".
Uporedo
s uvodjenjem nosenja obicaja da zenske kriju lice
islo je i uvodjenje nosenja "dimija",
karakteristicnog haljetka muslimanske zenske
nosnje u Bosni, prvenstveno varoske. Ali, dimije
su prihvacene i u selima gdje se inace zenske ne
kriju, npr. u Gorici. Ipak, njihovo nosenje
tridesetih godina nije bilo opste. Dimije se kroje
od tankih kupovnih tkanina raznih boja.
Zimi
i kad je rdjavo vrijeme, muslimanske zene nose
suknene salvare kao i muškarci. Istog su kroja i
kod muslimana i kod katolika.
Veoma
je u obicaju da muslimanke boje kosu kanom. To
rade i djevojcice. Muslimanske zene nose po dvije
pletenice spustene niz ledja. Žene nose na glavi
mali fes, oko njega krpu, po njoj dukate i onda
sve pokriju drugom krpom odnosno sarenom kupovnom
maramom obicno crvene ili visnjeve boje (samija).
Mjesto samije djevojka nosi na glavi nakit od
novca i spustenu crvenu "spurliju" niz
ledja.
Kad
zenske odlaze kuda, ogrnu se "boscom" od
bijelog platna.