Dzamije

Sve su se nalazile u sredisnjem dijelu mjesta i ni na jednoj nije bilo natpisa (tarih). U prozorskoj opcini cuva se mapa Prozora iz 1885. godine na kojoj su ucrtane sve cetiri dzamije. Posto se nisu sacuvale vakufname tacno se ne zna kad su sagradjene i šta su vakifi ostavili za njihovo izdrzavanje i placanje službenika.

Sultan Bajezid veli hanova (careva) dzamija

  Ona je bila smjestena u mahali Podgradje i bila je situirana na malom uzvisenom platou sjeverno od grada. Prema predajama bila je srednjih dimenzija, gradjena od tesanog i lomljenog kamena, pokrivena cetverostresnim krovom i imala je oko sest metara visoku drvenu munaru. Sagradjena je za vrijeme vladavine i na ime sultana Bajezida II (Velije) cija je vladavinana trajala od 1481. do 1512. godine. Ubraja se medju nekoliko najstarijih dzamija u Bosni i Hercegovini. Ona je bila carska (sultanska) dzamija i kao takva nije imala nikakva vakufa. Zbog toga njeni sluzbenici nisu imali određene place nego su za vršenje svojih duznosti uzivali timare na podrucju prozorskog i livanjskog kadiluka.

Prvi put je obnovljena 1913. godine. Za obnovu dzamija u Prozoru Vakufska centrala u Sarajevu je donirala hiljadu kruna.

Italijani su je srusili pred cetvrtu ofanzivu pocetkom 1943. godine i od njenog kamena napravili bunker na Cukuru. Od nje je ostao samo “mejtas”, izrađen od velikog kamena. Ispod nje nalazi se dio zida od cesme do koje je olucima bila dovedena voda  iz izvora na Barama. Oko dzamije se nalazilo greblje (harem) u kome je bili nisana s natpisima i bez njih. Sada je to prazan prostor velicine 100 x 40 metara i vlasništvo je prozorske opcine.

Hadzi Nesuhova (mahalska) dzamija

Ova je dzamija bila smjestena na maloj zaravni ispod mahalskog greblja. Od ulice do dzamije vode oko 15 metara duge stepenice. Prema predaji njena zgrada je u predtursko doba bila crkva što svjedoci mihrab koji se nalazio u lijevom uglu a ne na sredini procelnog zida kao sto je to bio slucaj kod ostalih dzamija. Bila je gradjena od tesanog kamena, dimenzija 7 x 6 metara (enterijer), pokrivena cetverostrešnim krovom i imala je drvenu munaru visoku oko 6 metara. Prvi put se spominje 1604. godine. U narodu je bila poznata pod imenom Fethija (osvajačica, pobjednica). (Ovaj naziv su nosile sve dzamije u Bosni i Hercegovini koje su pregradjene od crkve). O njenom vakifu se ne zna ništa, a posto je bio hadzija može se zaključiti da je bio bogat covjek i da potjece iz neke bogate prozorske porodice.

Tačno se ne zna kada je vakif Hadzi Nesuh pregradio crkvu u dzamiju, ali to je bilo prije 1604. godine kada se ona  u nama poznatim izvorima prvi put spominje. To se, najvjerovatnije, dogodilo u vrijeme kada su svi bogumili ovog dijela Prozora konacno presli na islam. Za izdrzavanje dzamije vakif je ostavio vakuf, ali se ne zna sta i koliko, jer se vakufnama nije sacuvala.

Ova dzamija je radila do II svjetskog rata. Italijani su je u toku II svjetskog rata djelomicno srusili i od njenog kamena napravili bunker na Musali. Vide joj se još dijelovi od četiri zida i dio mihraba u uglu koji je okrenut prema jugoistoku.

  Mehmeda zaima Zaimovica dzamija (Hajrulah-agina dzamija)

  Ova dzamija bila je smjestena u podrucju danasnjeg parka. Prema predaji po svojoj arhitekturi je bila slična spomenutim dvjema dzamijama i imala je kao i one drvenu munaru. Uslijed dotrajalosti sama od sebe se srusila. Podigao ju je zaim Mehmed Zaimovic, predak porodice Zaimovica. Sagradjena je prije 1604. godine kada se u nama poznatim izvorima prvi put spominje.

Polovinom XIX vijeka ova dzamija i mahala oko nje nosile su ime nekog Hajrulah-age koji je osnovao vakuf u Prozoru i odredio da se iz prihoda daju place službenicima dzamije. Prihodi ovog vakufa, od novca datog na kamate, iznosili su 1889. godine 30 forinti koji su troseni u slijedece:  muteveliji 2,5, imamu 18, mujezinu 4, za ucenje hatme 3 i za rasvjetu dzamije 2 forinte. Mutevelija ovog vakufa spomenute godine bio je Ali ef. Nuheferndic.

  Nuhefendica (Carsijska) dzamija

  Ova dzamija nalazi se u glavnoj ulici i danas je jedina dzamija u Prozoru. Zaduzbina je Nuhefendica koji su zivjeli u mahali Varos i po porodicnoj trdiciji izgradjena je oko 1700. godine. Bila je slicna spomenutim dzamijama i imala je kao i one drvenu munaru.

Ali ef. Nuhefendic bio je imam ove dzamije do smrti 1910. godine, pa su dzamija, mahala oko nje i njen vakuf nosili njegovo ime. Vakif Nuhefendic ostavio je vakuf za izdržavanje dzamije, ali se ne zna sta i koliko jer se vakufnama nije sacuvala. Oko 1930. godine bila je temeljito opravljena i tada joj je srusena drvena munara i za nju sagradjena munara od sedre visoka oko 18 metara. U toku II svjetskog rata Italijanima je služila kao štala i u njoj  su drzali konje i mazge. Prilikom bombardovanja Prozora 1942. i 1943. godine ispucali su joj zidovi, srušena munara iznad šerefe i uništena sva drvenarija u njoj. Temeljito je opravljena 1964. i svecano otvorena 18. septembra 1965. godine. Ova džamija je prostrana oko 10 x 8 metara (enterijer), ima zazidane sofe (trijem) iznad kojih je izgrađen prostran manfil  i strop u imitaciji male kupole. Lijep minber od kamena u njoj sagradio je 1969. godine Selim Osmic za dušu mu oca Hadzi Rame Osmica. Ispred dzamije se nalazila spomen cesma Hadzi Rame Osmica.